ZNAČAJ SUDSKE MEDICINE U KRIVIČNOM POSTUPKU

Kako i na koji način sudska medicina doprinosi utvrđivanju činjeničnog stanja?

Kako sud utvrđuje mehanizam nastanka telesnih povreda?

Presuda u krivičnom postupku, kao i bilo koja druga sudska odluka, nužno se mora zasnivati na činjenicama koje su utvrđene sa najvišim stepenom izvesnosti. Sud utvrđuje samo one činjenice koje su odlučne, odnosno samo one činjenice koje su od značaja za odluku u konkretnoj krivično-pravnoj stvari. Zaključak o tome da li je neka činjenica koja je odlučna utvrđena sa najvećim stepenom izvesnosti ili ne, donosi sud na osnovu slobodnog sudijskog uverenja o dokazima izvedenim u toku glavnog pretresa (šta se podrazumeva pod pojmovima „dokaz“ i „glavni pretres“ možete pročitati u našem tekstu „Abeceda krivice (deo prvi)“).

Međutim, u pogledu onih činjenica koje su neraskidivo povezane sa medicinskim pitanjima, kao što su vrsta i težina telesnih povreda, mehanizam nastanka telesnih povreda, mogućnost nastanka određenih telesnih povreda usled dejstva određenog oruđa ili oružja i dr., u krivičnom postupku se po pravilu izvodi dokaz sudskim veštačenjem od strane sudskog veštaka sudske medicine, na osnovu čijeg nalaza i mišljenja sud izvodi zaključak o tome da li su te i takve činjenice (neraskidivo povezane sa medicinskim pitanjima), utvrđene sa najvišim stepenom izvesnosti ili nisu.

Značaj sudske medicine za donošenje pravilne i zakonite presude u krivičnom postupku, veoma se dobro može sagledati kroz prikaz krivičnog postupka koji je pred Osnovnim sudom u Nišu vođen protiv trojice saokrivljenih AA, BB i VV, a po optužnom predlogu Osnovnog javnog tužilaštva u Nišu KT.br. XXXX/YY, od xx.yy.20XX. godine. Naime, tim optužnim predlogom svoj trojci okrivljenih stavljeno je na teret da su izvršili krivično delo nasilničko ponašanje iz čl. 344. st. 1. Krivičnog zakonika ("Sl. glasnik RS", br. 85/2005, 88/2005 - ispr., 107/2005 - ispr., 72/2009, 111/2009, 121/2012, 104/2013, 108/2014, 94/2016 i 35/2019) - u daljem tekstu KZ, kao saizvršioci u vezi čl. 33. KZ-a, i to tako što su navodno dana 26.10.2016. godine, oko 01,00 časova, u jednom niškom nasilju, zajednički po prethodnom dogovoru, vršenjem nasilja prema drugom, odnosno prema četvorici oštećenih, drskim i bezobzirnim ponašanjem, značajnije ugrožavali spokojstvo građana i javni red i mir, na taj način što su prvo počeli da šutiraju i udaraju vozilo u kojem su se nalazili oštećeni, a nakon što su oštećeni izašli iz vozila, okrivljeni su „krenuli“ ka njima, pri čemu je okr. AA u ruci imao nož, te kada su oštećeni pobegli, nastavili su da udaraju i šutiraju vozilo koje je vlasništvo jednog od oštećenih, pri čemu ga je okr. AA udarao oštricom noža, usled čega je više puta probio poklopac motora vozila, i polomio vetrobransko staklo itd.

Sva trojica okrivljenih su u svojim potpuno identičnim i saglasnim odbranama, koje nisu menjali u toku postupka, negirala da se događaj odigrao na način kako je opisano u optužnom predlogu. Ukratko, okrivljeni su tvrdili da su se sa oštećenima sastali na kritičnom mestu kritične prilike po prethodnom dogovoru okr. BB i jednog od oštećenih, koji je okr. BB dugovao novac na ime štete koju je nekoliko dana pre toga naneo lomljenjem inventara u kafiću koji je u vlasništvu okr. BB, te da su čekali oštećene na dogovorenom mestu kako bi raspravili pitanje nadoknade štete, a da su zapravo oštećeni nasrnuli na njih trojicu odmah nakon što su pristigli vozilom jednog od njih na dogovoreno mesto, i odmah nakon što su izašli iz vozila, pri čemu je jedan od oštećenih u rukama imao nož. Međutim, okr. AA je uspeo da dlanom desne šake uhvati oštricu noža, i da isti istrgne iz ruku oštećenog koji je nož držao, pri čemu su tzv. korice noža ostale u rukama oštećenog, kojom prilikom je okr. AA zadobio povrede sekotina kože dlana i četvrtog prsta desne šake. Kako su oštećeni pobegli kada su videli da je okr. AA istrgao nož iz ruku jednog od njih, okr. AA je iznerviran ovim i ovakvim napadom na njih, nekoliko puta nožem zaista udario vozilo jednog od oštećenih u predelu poklopca motora i vetrobranskog stakla, i okr. AA to nije negirao. Ovde je važno napomenuti da su oštećeni tvrdili da je okr. AA zadobio napred opisane povrede verovatno prilikom udaranja vozila nožem, zato što mu je prema njihovoj pretpostavci ruka „skliznula“ preko oštrice noža usled sile udaraca, a ne onako kako je okr. AA tvrdio da su povrede nastale – zato što je „golom“ šakom istrago nož iz ruku jednog od oštećenih, držeći ga za oštricu.

Formalna odbrana bila je ista za svu trojicu okrivljenih – od početka smo ukazivali na to da je greška tužilaštva što čitavo optuženje zasniva isključivo na iskazima oštećenih, koji očigledno ne govore istinu jer žele da izbegnu da i sami budu okrivljeni (zbog toga što su oni prvi napali, i zbog toga što je jedan od njih inicijalno posedovao nož i isti potegao na okrivljene). Takvu našu tezu smo „podupirali“ tako što smo insistirali na činjenici da su povrede na ruci okr. AA mogle da nastanu jedino i isključivo na način kako tvrdi okr. AA, da zbog prirode i lokalizacije, kao i zbog oblika i vrste samog noža, iste ni u kom slučaju nisu mogle da nastanu na način kako tvrde oštećeni, te da će nalaz i mišljenje sudskog veštaka sudsko-medicinske struke to i potvrditi. Dalje smo pledirali u pravcu ukazivanja da takva kontradiktornost u iskazima oštećenih, zajedno sa drugim kontradiktornostima u pogledu određivanja načina na koji se događaj odigrao (oštećeni su menjali iskaze, dopunjavali iste kako bi se „usaglasili“ sa materijalnim tragovima, na različite načine opisivali neke ključne delove događaja, dok su odbrane okrivljenih od početka do kraja bile neizmenjene, dosledne i saglasne), nedvosmisleno stvara sumnju u „verziju“ događaja koje zastupa tužilaštvo, te da je ta i takva sumnja neotklonjiva prepreka da okrivljeni budu oglašeni krivim.

Naša teza zaista i jeste potvrđena sudsko-medicinskim veštačenjem!

Nalazom i mišljenjem stalnog sudskog veštaka za oblast sudske medicine, koji je u stalnom radnom odnosu u Zavodu za sudsku medicinu Niš, nakon uvida u medicinsku dokumentaciju okr. AA, kao i nakon neposrednog pregleda okr. AA, utvrđeno je da je okr. AA kritičnom prilikom zadobio povrede u vidu sekotina kože dlana i četvrtog prsta desen šake, koje su u vreme nastanka pojedinačno i zbirno predstavljale laku telesnu povredu, i koje su nanete dejstvom oštrice mehaničkog oruđa,

te da je kada se uzmu u obzir medicinske činjenice - lokalizacija, raspored, vrsta i pravac pružanja povreda na šaci, kao i nemedicinski podaci – izgled i konstrukcija noža, tragovi krvi na njemu (kako na dršci tako i na oštrici), brojnost oštećenja na vozilu nanetih nožem i prisustvo tragova krvi oko tih oštećenje, VEROVATNIJI mehanizam nastanka povreda usled hvatanja desnom rukom za oštricu noža, kako to tvrdi okr. AA,

odnosno da je manje verovatan, gotovo isključen kao mogućnost, mehanizam nastanka povreda koji su opisali oštećeni.

Sudski veštak je dodao

da na takav zaključak ukazuje prisustvo krivi i na sečivu i na mestu gde je drška noža, prisustvo krivi na svim lokacijama gde je nožem oštećeno vozilo, i to sa značajnim prskanjem krivi istom pravcu, a pre svega lokalizacija povreda na desnoj šaci.

Takođe je ukazao i na činjenicu postojanja graničnika između drške noža i sečiva, koji je takvog oblika i veličine da bi svakako sprečio „skliznuće“ šake sa drške na sečivo prilikom udaranja nožem u vozilo, te da čak i kada bi došlo do takvog „skliznuća“, povrede šake ne bi bile lokalizovane na način na koji jesu, već bi povrede bile u nivou srednjih članaka prstiju ili u nivou palčevog ispupčenja šake, što nije slučaj. Sudski veštak je isključio i mogućnost da je nož od strane okr. AA, prilikom udaranja istim u vozilo, držan za samo sečivo, jer na taj način jačina stiska ne bi bila dovoljna da prouzrokuje oštećenje u meri u kojoj su ona načinjena, a kada bi taj stisak i bio dovoljno snažan da se nanesu takva oštećenja, tada bi došlo do samopovređivanja okr. AA u znatno većoj meri.

Tužilaštvo na ovakav nalaz i mišljenje sudske medicine nije pružilo adekvatan odgovor, niti je moglo, ali takođe nije ni odustalo od ovakvog optuženja, niti je pak pokušalo da okr. AA optuži za neko drugo delo (recimo krivično delo uništenje ili oštećenje tuđe stvari iz čl. 212. KZ-a), te je sud doneo jedinu pravilnu i zakonitu presudu – oslobađajuću, obzirom da je rezultat sudsko medicinskog veštačenja bio takav, da je stvorio NEOTKLONIVU SUMNJU u opis krivičnog događaja kakav je zastupalo tužilaštvo! Oslobađajuća presuda prvostepenog Osnovnog suda u Nišu, potvrđena prilikom odlučivanja o žalbi tužioca i od strane drugostepenog Višeg suda u Nišu.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *